borac

četvrtak, 02.03.2017.

Korizma je

Počela je korizma, po meni najljepše duhovno vrijeme godine.
Znam da će mnogi reći da je Božić ljepši, snijeg, borovi, darovi, pjesme,... istina - posebno je to vrijeme.
Predivno i stvarno uživam u njemu, ali...
korizma je nešto posebno.
To je doista blagoslovljeno vrijeme. Dani koji su pred nama i u koje smo zakoračili otkrivaju nam pravi smisao kršćanstva.
Iza svih muka, boli, iskušenja i trpljenja skriva u sebi najveću ljubav, najveće predanje i žrtvu. Darovani život za mene i tebe.
Prateći Isusov križni put iznova i iznova gledamo kako je svojevoljno trpio za nas, platio najveću cijenu za mene... položio je život za mene.
koliko često pročitam i čujem te riječi, ali sad je vrijeme da zastanem nad njima!
Netko (i to ne bilo tko - nego BOG) je DAO ŽIVOT za mene.. o ljudi moji, pa zar to nije najljepša stvar na svijetu!?
Zar ti srce ne zatreperi na tim riječima, zar da ti suza ne krene od časti koju ti je udijelio?
Kako se osjećam nedostojnim tog Njegovog čina... dao život za mene... ovakvog grešnog, slabog, savitljivog i svakavog...

Vrijeme milosno je pred nama, učinimo nešto, bilo što da se približimo Njemu. Da mu pustimo da dođe u naše srce.

Daj Bože da budem dostojan i zahvalan za ono što si mi učinio i što činiš za mene..

Ja se kajem, Bože mili,
od svakoga grijeha moga,
moje srce gorko cvili,
jer uvrijedih tebe Boga.

Milosrđe tvoje veće
nego moje sve krivine;
tvoja milost pustit neće
skrušen grešnik da pogine.

Ja te ljubim, dobri Bože,
iz dna srca ljubim tebe
što mi više duša može,
više nego samog sebe.

ponedjeljak, 16.01.2017.

sapun ne pomaže

Čuo sam jučer priču koja je od davnih dana upisana u moje pamćenje.

Vozili se u vlaku svećenik i proizvođač sapuna.
Upita svećenika proizvođač: Hej, ja ne vjerujem da postoji Bog, jer ako On postoji - zašto su ljudi tako grešni, kradu, lažu, rade tolike loše stvari...
Svećenik je samo šutio...
nakon nekog vremena vlak je usporavao i prolazio kraj igrališta punog djece.
Svećenik kaže: Znate što, ja jednostavno ne vjerujem da vaši sapuni išta pomažu i da rade svoju svrhu.
Proizvođač ljutito odgovori: Pa kako to mislite?
Svećenik: Pogledajte ovu djecu, musava, prljava, poderana... vaš sapun ništa ne pomaže.
Proizvođač se nasmije i kaže: Pa naravno kad ga ne koriste, kako bi mogao pomagati?
Svećenik će na to: Isto tako je i sa Bogom...

Jednostavne riječi a opet tako duboke.
Tko koristi Njegovo prijateljstvo, Njegovu snagu, Njegovu ljubav, Njegov oprost, Njegovu milost... tko?

Prvi ja se zapitam i od stida zašutim. Gdje je On u mom životu?
koliko su moje noge uprljane hodajući krivim putem...
koliko su moje ruke zamazane radeći krive stvari...
koliko je moja duša umorna jer nema odmora...
Zar je tako teško doći i reći usmjeri me - operi me - odmori me.

Problem je današnjeg vremena što ni ne znamo da nam On treba. Nije stvar u tome da ga ljudi ne žele, da ne želje Njegovu prisutnost. Stvar je u tome da smo pretrpani svim stvarima, željama, proizvodima, uspjesima koji nam garantiraju sreću da jednostavno Njega i ne tražimo. Kada kupe auto misle to je to - ali shvate nakon mjesec dana da te to ne usreći.
Kada kupe novi Iphone 7 presretni su i maze ga, ali nakon 10dana isto će padat na pod kao i stari mobitel. Dobiješ uspjeh na poslu, žrtvuješ sve da bi ga dobio - ali izgubiš voljene oko sebe i shvatiš da nije ni u tome sreća i mir...
Ali mi ljudi smo tvrdoglavi... ako me nije usrećio iphone7 - usrećit će me iphone 8, ako nisam sretan novim autom, novi će biti drugačiji, nova pozicija na poslu - bit će sigurno ostvarenje snova - jer kako ne bi kad tako kažu na televiziji i internetu! Pa oni ne lažu!!
I idu dani, mjeseci godine.. Prođe 1-2-3-30 auta, mobitela neznam ni broj, dođe mirovina... i sjediš sam bez ikoga kraj sebe, i tek onda možda shvatiš - pa nije sreća bila u tome.
Trebao mi je oslonac, trebala mi je utjeha, trebao mi je mir, trebala mi je ljubav, obitelj...
S tim uza se mogao sam životom kročiti s osmijehom na licu i miran sklopiti oči na kraju dana.

Neka nam taj trenutak ne dođe pre kasno.. Da shvatimo prije da nam treba On.
Neka nas usmjeri, neka nas opere i odmori.
Put je dug i naporan, neka nam On bude oslonac i snaga.

ponedjeljak, 07.09.2015.

prolazi Vrijeme

Vrijeme leti, izreka je koju svi znamo i ponavljamo kao nekakvu mantru...

probudimo se i shvatimo da je ljeto gotovo,
otvorimo oči a drveće je već dobilo zlatne boje
zakoračimo van sobe i shvatimo da su jesenske kiše oprale naše prozore
ugasimo internet i ušutimo samo da primjetimo tišinu davno zaboravljenu
pogledamo na tren Vrijeme i gledamo ga kako nas gleda u oči...
tu je kraj nas a mi ga ignoriramo, ne cijenimo ga i guramo ga sa strane.

sve što radimo samo da bi "imali više vremena",...

eh Vrijeme...
ono leti a mi ga trčeći sustižemo u nadi da ga uhvatimo...

možda sam htio nešto mudro reći, ali pobjegla mi je misao

zapravo i samo to što sam razmislio na 2minute o Vremenu - opustio sam se...
pustio sam da svira fejs, mejlovi, alerti, i popričao sam s Vremenom.

podsjetio sam se da sam zapravo prijatelj s njim i da mi je sve vrijeme darovano da raspolažem s njim kako hoću i umijem.
Da li ću od Vremena napraviti neprijatelja i prijatelja ostaje na meni.

Dođi Vrijeme, idemo danas napraviti nešto lijepo i pozitivno

ponedjeljak, 15.12.2014.

Božić i advent

Stiže polako i to razdoblje.
Razdoblje hladnoće, ukrasa, lampica, darova, snijega, osmijeha, rasprodaja, smrznutih prstiju, crvenih ušiju, hladnih noseva, tihih večeri, bijelog dima iz dimnjaka,...
stiže vrijeme zime i tog posebnog razdoblja u godini - Božića.
Samo nekako mi se čini da su neke stvari malo izostale, nije toliko hladno, još nema snijega, a i onaj pravi Božić kao da je zamaskiran i skriva se.
Tu je negdje, pojavi se rano ujutro dok sunce nije izašlo, u prvim koracima ljudi koji koračaju na zornicu...
Iskoči kada ga ne očekuješ u nekoj Božićnoj pjesmi,
u iskrenom pogledu bliske osobe
stisku ruke dok poželiš mir i sreću
tu je negdje taj pravi Božić
Skriva se kao da želi da ga pronađeš
da razmakneš one pokrivače koji su ga prekrili
sve one plašteve koji se pretvaraju da su On
lampice, ukrase, darove, sniženja, ljude u crvenim odijelima
kao da kaže - potrudi se i naći ćeš me
isplati se pogledati ispod svega toga
da nađeš pravi izvor Božića
da shvatiš smisao tog slavlja, te radosti i veselja
nemoj zapeti u tim pripremama i zaboraviti na glavni razlog
Božić je tu skriven, kao i prije 2000 godina
tiho dolazi onima koji ga traže.
Ljepši i tiši nego ikada prije
radosniji nego možeš zamisliti
samo za tebe.
Koja čast!
Samo za tebe dolazi.
Budi pripravan da ne prođe kraj tebe
umiri svoju dušu
stišaj svoj glas
uspori svoje neprestano trčanje
ugasi svoj vječno upaljeni mobitel
zažmiri i zašuti
da čuješ kada pokuca na tvoja vrata
da čuješ šapat kada kaže tvoje ime
Stižem - kaže...
dolazim tebi - jesi li spreman...

srijeda, 03.09.2014.

Mjenja se sve...

Dugo nisam bio ovdje, na trenutke sam čak i zaboravio na ovo mjesto.
U životu se puno toga promjenilo od zadnjeg teksta objavljenog na blogu.
Blogovi više nisu što su nekada bili.
Bio je to hit koji je uhvatio i mene, gdje sam našao prostor za djeljenje svojih misli..
Prostor gdje sam htio unijeti malo pozitivnih misli u virtualnu sferu naših života.
Gase se blogovi, nestaju tekstovi, ljudi su pronašli interese u drugim mjestima bespuća interneta.

I zašto se onda vratiti ovdje?
Ne znam ni sam, ima više razloga...
možda jedan od razloga je taj - da me pisanje tjera da zastanem, da se malo odmaknem od užurbanosti i jurnjave u životu.
možda želim zapisati svoje trenutne misli i onda se jednog dana osvrnuti i pogledati kakav sam bio, što sam mislio, što su mi bile želje i promišljanja.
a možda... neznam pravi razlog.
samo me je nešto privuklo i imam osjećaj da bi trebao nešto zapisati.

Pa evo, za prvi puta ću samo reći da su se stvari promjenile u mom životu.
upoznao sam djevojku, koja je kasnije postala moja zaručnica, a ubrzo nakon toga i žena.
U braku smo već 10mjeseci i mogu samo reći da je to najljepše razdoblje moga života.

Moje misli, razmišljanja su malo drugačija u odnosu na prošlu godinu, zapravo u odnosu na jučer su drugačija - jer sve se mjenja.
Ali eto, što reći nakon ovoliko dugo vremena.

idemo probati opet sa blogom, pa ćemo vidjeti kako će i šta biti.

Lijep pozdrav svima koji zalutaju u ovaj mali dio svemira, polako zaboravljen (obrisan iz favoritesa :)

utorak, 21.05.2013.

riječ

bila jednom jedna riječ
živjela je nekada u skladu sa svima
svi je voljeli i cjenili

ali skladan život postao je san
nekada davno življen
gotovo i zaboravljen

svakome kome je htjela prići
tražio je nešto za uzvrat
neki kompromis

tražili su da se mijenja
da se prilagodi
i bude ono što nije

gurana na sve strane
osamljena i slomljena
sklonila se - da ne smeta
jurećim ljudima za lakšim sutra

samo ponekada neki prolaznik
neki borac za bolje sutra
pogleda je sa sjetom
tužnim pogledom
znajući kako je nekada sjajna bila
stane pokraj nje umoran
nasloni se na nju
tražeći utjehu
tražeći oslonac

i tada
ponekada
njih dvoje stanu čvrsto
jedno na drugo naslonjeni

jedan čovjek
i
ISTINA

ponedjeljak, 15.04.2013.

jedan psalam

evo jedan psalam - uvijek prigodan i uvijek nov i svjež.
Naletio sam na njega jutros i odlučio ga podijeliti s vama.
Neka i vas umire njegove riječi, daju vam sigurnost i vjeru.



Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

4Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
6Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.

7Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

9Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
10i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.

13Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

16Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

srijeda, 03.04.2013.

novo

evo gradim sve novo
Rekao je On, umirući na križu, šireći ruke za tebe, za mene.
Depresija, muka, suze i probodeno srce slijedili su Njegovu žrtvu za nas.
Teško je gledati nekoga da pati zbog tebe, ni kriv ni dužan, znaš da to radi zbog tebe, a ti nemoćno stojiš i promatraš - dok On ne završi ono što je započeo.
Da nema tog Velikog Petka, da nema te muke, Njegova predanja i žrtve za nas - uzalud bi bio Božić, uzalud svaki naš dan - svaki naš dah.
Kako često zastanemo u tom trenutku, ne vidimo dalje od tog trena, od tog mučnog postupka koji je napravio za nas.
Ostanemo u Velikom Petku jer ne vjerujemo u ono što je rekao, ne vjerujemo u ono što je pokazivao i što je svojim postupkom napravio.
Veliki Petak mora postojati da bi se ispunilo i cijenilo ono što slijedi iza toga.
Iza tog dana dolazi razlog, dolazi motiv, dolazi Ljubav.

Uskrs!

Nemoj lupati rukama i nogama u blatu depresije i mračnih misli.
Pogledaj da je Uskrs došao, pogledaj da je dao život za tebe!
Novi je dan, novi dar!

Zar da zapnemo u mraku, zar držimo uši začepljene kao tvrdoglava djeca kojoj tata nježno šapće: Otvori oči, povjeruj, tu sam!
Je li to tako teško? Primjetiti da je On tu.
Da je dao život za tebe da imaš osmijeh na licu
da imaš radost u srcu
da imaš potpuni mir
koji samo On daje.

kako je to jednostavno.. kako je to lako
samo reci - oprosti, oprosti što sam grešan, što ti ne vjerujem.
hvala za sve što si napravio za mene
hvala što si sada iza mene, držiš mi ruku na ramenu dok čitam ovaj tekst, jer želiš da ti povjerujem, jer želiš da budem sretan
da mi svaki dan ima smisao, da mi svaki susret sa ljudima bude susret s Tobom.
skromni Hvala što si umro za mene i što si pobjedio smrt.
nisam to zaslužio, nisam...
ali ti zato kažem Hvala sa svim svojim izranjenim, povrijeđenim i prvljavim srcem
hvala što me činiš novim
hvala što svojom krvlju pereš moje srce
dao si mi srce od mesa, a ne od kamena
hvala za taj trenutak Uskrsa kada si došao i rekao:
Ne boj se!

četvrtak, 21.02.2013.

Pjevaj, plesat će...

Pjevaj



Ako želiš živjeti prosječnim životom – možeš.
To nije loše. Ako si na to pozvan.
No ako u sebi osjetiš neke druge melodije, melodije koje nisu od ''ovoga svijeta'', note koje je Skladatelj stavio u tebe,
neku pjesmu koja se krije duboko u tebi...
Molim te, otpjevaj je.
Radi sebe.
Možda će se mnogi smijati tvome glasu i ne će htjeti plesati na taj ritam, ali ti ćeš se zadnji smijati.
Napaćen, ranjen, umoran...
dati život za svoju pjesmu.

I doći Gore – i reći – ''Evo me Bože, ja sam pjevao.''

A on će reći –
''Znam, plesao sam.''

nedjelja, 17.02.2013.

Optimizam

Ovo razmišljanje sam dobio na mail od drage osobe...
pa evo da podijelim s vama



Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu.
To se zove pesimizam.
Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mjesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku.
To je za mene optimizam.

<	ožujak, 2017
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?